AKNE

Većina adolescenata i veliki procenat odraslih ljudi ima manje ili više izražen problem sa aknama. Genetski faktor ima veliki uticaj na pojavu akni kod adolescenata. Ukoliko je jedan od roditelja imao akne, verovatnoća da će ih imati i dete je oko 45%. Akne su, sa psihološkog, socijalnog i emotivnog aspekta, ozbiljan problem koji doprinosi osećaju nesigurnosti i nezadovoljstva adolescenata.

akne kod adolescenata

KAKO NASTAJU AKNE?

Lojne žlezde na svojoj površini imaju receptore za androgene (muške) polne hormone, koji cirkulišu u telu muškaraca i žena i podstiču lučenje tih žlezda. Osobe sa izraženim aknama imaju veći broj receptora na lojnim žlezdama zbog čega je njihova aktivnost povećana. Usled povećane aktivnosti, lojne žlezde se uvećavaju, dolazi do zapušavanja, a nakupljeni loj i „čep“ formiraju komedon ili mitiser. Kod predisponiranih osoba se javljaju zapaljenski procesi u zatvorenom mitiseru, pa zbog toga nastaju crveni čvorići (papule) i gnojanice (pustule). Sve navedeno predstavlja kliničku sliku akni.

Nestručnim i neadekvatnim tretiranjem akni najčešće nastaju tamnoljubičaste fleke na koži (postinflamatorne pigmentacije) i ožiljci. Blagovremeni odlazak dermatologu je od izuzetne važnosti kako bi se što pre započelo sa odgovarajućim lečenjem akni.

DA LI AKNE TREBA DIRATI?

Zatvoreni komedon je promena koju spolja vidimo kao belu tačkicu veličine čiodine glave, dok je 90% odsto zapušene lojne žlezde ispod kože. Kada pokušamo da je cedimo, mi je zapravo cedimo ka unutrašnjosti i tako dolazi do rasprskavanja lojne žlezde u dubokom sloju kože, što stvara hroničnu upalu, čije lečenje može da traje od 2 do 6 meseci. Osim fizicke traume, do zapušavanja i opstrukcije lojnih žlezda dovodi i UV zračenje u solarijumu, kao i sunčanje.

KAKO SE LEČE AKNE?

Dermatolog će prepisati individualno prilagođenu terapiju, u skladu sa godinama i polom pacijenta, tipom kože, i oblikom akni.

  • Dermatološki hemijski pilinzi su postali nezaobilazno sredstvo u tretiranju akni jer uklanjaju izumrle ćelije sa površine kože i dovode do otpušavanja lojnih žlezda. Kod povrsinških hemijskih pilinga najčešće se koriste azelaična, salicilna i glikolna kiselina.

  • Ostali preparati za lečenje su topijski retinoidi i benzoilperoxid. Losioni sa antibioticima smiruju upalu, ali, ako se ne primenjuju zajedno sa keratolicima, izostaje terapijski efekat.

  • Kod težih oblika akni koje su često praćene ožiljcima, primenjuje se terapija Roaccutan tabletama. Roaccutan je derivat vitamina A i mora se oprezno davati zbog niza neželjenih efekata.